PUTATIVAN B(L)OG

97 words

Speed test

74 words

Speed test

SVETI FILIP NERI, svećenik (1515.-1595.)

 

Došavši u Rim, Filip se nastanio kod svoga zemljaka Geleotta Caccia, koji je vodio poslove papinske carinarnice. Kao naknadu za stan i uzdržavanje odgajao je njegova dva sina. Inače njemu nije mnogo trebalo jer je bio veoma skromnih zahtjeva. Zadovoljio se s malo kruha, sira, maslina, a to bi zalio čašom svježe vode.

 Filip Neri je po nalogu Pape god. 1564. morao preuzeti kao dušobrižnik i brigu za firentinsku crkvu i zajednicu u Rimu.

U papi Grguru XIII. (1572-1582) Filip Neri je imao oslonac i jamstvo za nesmetan rad. Prije njega je imao problema pa je dva put došao i pred inkviziciju, ali je oba puta proglašen nedužnim i pravovjernim.
 

Svetac je još ujutro 25. svibnja 1595. slavio svetu misu "kličući i pjevajući od radosti". Nitko osim njega nije slutio da će brzo umrijeti. A umro je već sljedeće noći u 3 sata.

On je bio i veliki prijatelj domaćih životinja, onih što ih je mogao držati u svojoj blizini i u gradu. Zato je uvijek imao krletke s malim pticama, s kojima se šalio i zabavljao. Imao je i psa, koga je zvao "capriccio", tj. svojeglavac te velikoga mačka s krznom ružičaste boje. Taj neobični čovjek i svetac bio je osrednjega rasta, nosio je bijelu, okruglo ošišanu bradu, a na glavi svećenički biret. Da, pravi "Pippo Buono", dobroćudni Filip, koji je svuda oko sebe širio radost i pouzdanje. Takav je svetac trebao Rimu onoga vremena, ali ne samo Rimu; takvih smo svetaca potrebni i danas, jer oni su ljudi svih vremena ili još bolje: za svako vrijeme.

Svog je mačka vodio u procesijama po Rimu.

He was a secular priest who kept the Oratory secular, a contemplative without a cloister, a mystic who left the key to his room under the doormat so people had access to him (as long as they did not mind the dog and the cat companions).
He also had some birds given to him as fresh meat but he kept them for pets also. He survived very well on the great olives of Italy, bread, the great bread of Italy, and a flask of wine, the great wine of Italy. He lived to be 80 on that diet.
 

 

 

...lijepo je i to znati...))

Kako biti Slovenac u Zagrebu

Danas lijepo nakon čekanja pola sata u redu s penzićima (istina novinari iz Dnevika Nove TV prekratili su mi vrijeme tako što su me intervjuirali pa sam se osjećala vrlo važnom i slavnom haha), otišla ja na tramvajsku stanicu Trga bana Josipa Jelačića.

A tamo dvoje mladih sa kartom Zagreba proučavaju tramvajske linije tražeći nešto.

Pitaju me na lošem engleskom kako da dođu do zoološkog vrta pa im lijepo objasnim i uputim na prvi tramvaj koji vozi do Maksimira.

I pitam ih onako reda radi otkud su.

"Hm..." i pogledavaju se razmišljajući. "Well, from Slovenia, Ljubljana".

"Pa zašto onda govorite engleski kad razumijemo slovenski u Zagrebu?" - nepotrebno upitam ja.

I zajedno smo se slatko nasmijali.

"Don't worry, I am partly Slovenian: my grandma was born in Šentjur pri Celju, and my best friend lives in Žalec, I have family all over Slovenia. "

Jadni ljudi, kako bi se zaštitili od naših gnjavatora koji ne vole Slovence, moraju se skrivati.

Strašno!

Zbilja. :/

to su gluposti.... da je ne znam koje nacije... vjere... sto god... ako bi neto pristojan bio i zamolio pomoc, vjerujem da bi mu sigurno netko pomogao.

zasto da se srami onoga sto je? sto to govori o tih doje? da su kukavice... da se svoje sjene boje.

moram priznati da mi je to zbilja malo bezveze... :) a kaj onda bi purgeri morali u splitu govoriti eng :) nije mi jasno, svašta

cesto sam u splitu, i mene ne jebe jel kazem kaj ili sto. jer ne pokazujem sugovorniku nepostovanje... postujem tudje, volim svoje...

isti bog je bio i u novom sadu dok sam bio. ma nikako joj ne stoji ovo sto je tu rekla... ALI NI 1%.

Nisam sigurna, možda su se samo zekali ili su bili prije zagreba u Sloveniji kao turisti. Znam da ponegdje u Sloveniji stvarno ne razumiju hrvatski ali u Hrvatskoj svi bar nešto slovenskog znaju jer ima sličnosti sa našim Zagorcima. U svakom slučaju iskustvo je neobično...:))

Slažem se apsolutno s vama; meni su vicevi o Slovencima smiješni jer su maštoviti i duhoviti ali nemam ništa protiv toga da kad nam dođu turisti iz Dežele da slobodno govore svojim jezikom.
Ne znam jesu li imali ikakva iskustva u Hrvatskoj što se tiče reakcije na slovenski jezik, ovo je bio susret od nekoliko trenutaka, ali eto odlučili su govoriti engleski jer se tako osjećaju sigurniji.


Žalosno je zapravo što uopće postoji antagonizam npr. na http://dalje.com/hr-hrvatska/hrvati-posvojite-slovenke-i-nek-se-slovenci-j/216390

ali eto to se dogodilo, iznenadilo me i zato sam i spomenula u blogu.

Drago mi je što ste tako reagirali.

Dragi bhakte i prijatelji,
 
 

Molimo vas primite naše dandavat praname. 
Sva slava Sri Guruu i Sri Gaurangi, sve slave Sri Sri Radha Vinode Biharijiju.

Željeli bismo vam zahvaliti na iskrenim molitvama, privreženoj suradnji i ljubaznoj podršci posljednja tri tjedna. Srila Gurudeva je prihvatio sve vaše ponude i šalje vam srdačne blagoslove, svima vama.

Kada se Sri Krishna pojavi na ovome svijetu, On izvodi mnoge predivne lile (zabave). Jedna od Njegovih najmilostivijih lila je organiziranje dolaska Svojih čistih bhakts na ovaj svijet i manifestiranje njihovih zabava tako što dijeli neograničeno milost uvjetovanim živim bićima popust nas. Naša je najveća sreća prihvatiti društvo Krishninih odvažnih bhakta.

Posljednja zabava Krishne i Njegovih čistih bhakta je njihov odlazak s našeg izvanjskog vidokruga. To je krajnje bolno i vrlo teško za razumijeti. Oni među nama koji smo na ovome svijetu još uvijek, gušimo se u osjećima odvojenosti. Krishnini čisti bhakte ne razlikuju se od Njega. Oni nisu smrtna bića jer nikada se ne poistovjećuju sa svjetovnim pojmovima. Krishnini čisti bhakte neprestano su uronjeni u ljubavne razmjene. Radi naše dobrobiti podsjećaju nas neprestano da nismo ova fizička tijela; naglašavaju da smo vječne, duhovne osobe koje su po svojoj prirodi namijenjene da kušaju naše ljubavne odnose sa Sri Krishnom. Priroda tog odnosa je samo nesebično služenje, iz ljubavi.

Neki među nama blagoslovljeni smo društvom maha-bhagavata Vaisnava poput param pujyapada Srila Bhaktivedanta Swami Maharaje, param pujyapada Srila Bhakti Pramoda Puri Maharaje, param pujyapada Bhakti Vaibhava Puri Maharaje i param pujyapada Srila Gaura Govinda Maharaje. Jaki osjećaji odvojenosti često se pojave nama koji smo bili vezani za te osobe, ali i svo vrijeme.

Naš Srila Gurudeva, paramardhyata Sri Srimad Bhaktivedanta Narayana Gosvami Maharaja, bliski je prijatelj Srila Bhaktivedanta Swami Maharaje i služio ga je nesebično, osobito u vrijeme njegova odlaska i kasnijih godina. Sada postaje najvjerojatnije da Srila Gurudeva završava svoje zabave na ovome svijetu i uskoro će otići s našeg izvanjskog vidokruga. Nitko od nas to ne želi ali sigurno je da će jednom to i doći, usprkos svim lijekovima, pažnji i stručnim liječnicima. Ljubazno nam je dopustio da se priviknemo na neumitno, izvodeći svoju lilu obolijevanja. Sve što radi, radi samo za druge tako da je to njegova posljednja zabava.

I dalje njegujemo nadu i vjerujemo u čuda ali istovremeno moramo biti realni. Kako stvari sada stoje, vjerojatno Srila Gurudeva ulazi u posljednji Samadhi već krajem ovoga mjeseca. Savjetujemo se s njegovim liječnicima i odlučit ćemo uskoro da otputujemo na Govardhanu. Srila Gurudeva je izrazio želju da ode tamo.

Kako stvari stoje, ponizno molimo sve vas da razmotrite mogućnost dolaska u Vraju kako biste po posljednji puta primili darshan Srila Gurudeve.

Vaisnavadasanudasa i željni služenja Sri Gurua i Vaisnava,

Swami B.V. Madhava i Brajanatha dasa

Čovjek mora uistinu razumijeti Krishnu a to može samo služenjem čistog bhakte.

Srimad Bhagavatam, 7.9.24.

Kad sam već imala iskustva sa zlostavljačicom i ovisnicima, nisam ni očekivala da poznajem osobu koja živi od još jednog poroka: kockanje.

Neki dan sjednem ja tako s čovjekom, dogovaramo se oko posla i onda ga upitam čime se bavi.

"Eh, voditelj sam jednog automat kluba". Meni kliker nije proradio: "Kakvog kluba, noćnog kluba?"

"Haha... ne, kockarnice u kvartu. Godišnje državi moram osim poreza dati gotovo 350.000 kn samo da je otvorim. A nisam ja vlasnik nego velika korporacija."

"A kako izgleda vlasnik?" Upitah naivno ja.

"Nitko ne zna ni kako se zove".

I sjedne (pazite: doma kod  njega smo)  za laptop i pokaže mi u "real time" dakle uživo nadzorne kamere i vidim zaposlenicu kako sjedi, ljude kako se igraju na mašinama i za ruletom... i svaki put kad čujem ka-čing... ka-čing, on zaradi.

ka-čing

ka-čing

I kaže on meni: za dva gotovo ista aparata sjedne nezaposleni alkoholičar besposličar naime i - veliki bogati direktor. I zajedno su u tome: iste ih brige more oko dobitka i gubitka, iste reakcije, iste misli, isti strahovi i isti adrenalin. Grle se i ljube kad dobiju, psuju i bijesne kad gube. I ne vidiš više razlike između klasa.

Adrenalin... zbog njega ljude gube sve što imaju.

I rekao mi je još na kraju: "Bez obzira dobe ili gube - u konačnici kockarnica zarađuje."

Objasnio mi je to matematički precizno i ja koja sam vukla dvojku-trojku u školi shvatila sam.

Zaključila sam da čovjek koji voli ulaziti tamo redovito i ovisnik je, mora shvatiti da novac koji uloži u konačnici više neće vidjeti.

Mada, realno rečeno - kladionice su danas najveća zarada a ne kockarnica. Pogotovo ako je u pitanju namještaljka, zarada je zagarantirana.

.....

"Staro meso se dvostruko zamrzava da postane mekanije. Na tržnicama su stare, uginute krave, čije se meso prodaje kao biftek" - anonimni inspektor.

"U laboratoriju u Zagrebu se otkrije da je meso pokvareno. Isti taj uzorak šalje se u Split i nekim čudom prolazi analizu!" - anonimni djelatnik mesne industrije.

"Kada proizvođač prvi put ulazi u Hrvatsku, hrana se analizira. Svaki uvoz nakon toga nema kontrole" - Gordan Jerbić, ravnatelj veterinarske inspekcije.

(Izvor: Jutarnji list, nedjelja)

Kako razgovarati sa svecem?

Što ga pitati?

Što mu reći?

Kako mu prići?

Što želi od nas?

Zašto dolazi k nama?

Treba li uopće nama sveta osoba ili nas samo ometa u svakodnevnoj borbi za ekonomskim napretkom i blagostanjem te što većim uživanjem?

 

Sveti ljudi obično ništa ne žele. Oni samo davaju... :)

Ne znam jesam li negdje spomenula da udomljujem mace.

Unatrag nekoliko godina imam mačka kojega mi je uvalio susjed sa pričom "netko mi je ostavio mačkicu pred vratima a imam psa pa se ne bi slagali, uzmite vi, vi ste dobra duša". Uzela sam pod uvjetom da je curica, što mi je obećao da jest.

Kod veterinara sam bila itekako iznenađena kad sam saznala da je dečko. Imala sam što reći tom susjedu. To je bila bijela laž, za dobro jednog izgubljenog, ostavljenog siročeta gladnog i buhatog.

Onda sam susjedi koja živi sa 24 životinja u stanu (istina!) "čuvala" mačkicu (to je njezin način kako se riješiti životinje: "pričuvajte mi samo na par dana jer idem na put" a onda je više nikako ne možete uloviti par mjeseci pa nakon toga "joj čuvaj je još malo, imam doma slučaj zaraze pa neka ostane kod tebe dok to ne prođe" .. uglavnom to je trajalo toliko dugo dok nije dobila mlade i otada se mučim u stanu sa obitelji Mačak.

Trebalo mi je 6 mjeseci dok nisam shvatila da ta susjeda koristi trik kojega se ja ne mogu libiti... niti mogu ostaviti mačiće negdje pred tuđim vratima ili u grmlju.

Onda sam pogriješila što sam, misleći da nije moja, zanemarila činjenicu da mačka može imati mačiće 4x godišnje ukoliko se ne sterilizira pa sam dobila još jedno leglo itd itd.

Jučer sam udomila jednu mačkicu koja nije malo mače ali je eto izgledala otprilike ovako kao na ovoj slici (ova slika nije prava slika ali gotovo tako je izgledala).

Ma tko je ne bi uzeo ...?

Samo se nadam da će sve biti u redu, da će nova obitelj prihvatiti tu Bjelobrku kako sam je ja nazvala i da će Bjelobrka prihvatiti tu obitelj. Dvoje djece živi u kući i nadam se da nisu zlostavljači mačaka (često djeca nanose bol jednostavno znatiželje radi).

Ah, postat ćeš cat woman! ;)

Gospođa o kojoj sam pričala da zlostavlja djecu više nije na popisu u mom mobitelu.

Zakačila sam se s njom zbog toga, htjela sam prvo s njom razgovarati. Puhala je na mene "Što si ti misliš tko si ti, ja mogu raditi što hoću, ti si luda" itd. do punokrvnog vrijeđanja "Mater ti tvoju (ne psujem pa ne mogu uistinu citirati) ... ne znaš ti ništa o meni kako je meni teško, to nije ništa, imam ja tko će tebe izlemati pa da vidiš što su to stvarno batine".

Djeca su u drugoj sobi slušala. Na kraju sam otišla zalupivši vratima i obećanjem da samo želim dobro njoj i djeci i da neću ništa napraviti što bi je povrijedilo.

I dalje je zaviknula da sam luda žena i da se trebam liječiti.

To je bilo prošli tjedan. A prije tog zaključnog razgovora curici (koja je starija godinu dana od svog brata) unijela sam u  mobitel broj Hrabrog telefona i rekla joj: "Kad tebe ili brata bude boljelo, nazovi i sve im objasni kako najbolje znaš i umiješ, ako treba daj im i moj broj mobitela da me nazovu".

Na tome je ostalo i ne mogu i ne želim se upetljavati u taj slučaj.

Jučer na večer nazvao me je vlasnik te kuće da je cijela obitelj pokupila kofere i dala petama vjetra preko noći, natrag u Bosnu (navodno duguju stanarinu za nekoliko mjeseci).

Dakle ne samo da je zlostavljačica nego je i lopovica i lažljivica.

Neka ih Bog čuva. Ne znam što sam više mogla učiniti.

Čini se da je gadno.
Bog je stavio tu obitelj u tvoj život i ti nisi ostala sjediti skrštenih ruku. To je važno. Život teče dalje. Ako bude potrebno, već će vam se putovi ponovo ukrstiti. Ako ne, već će naići na još koju dobru dušu. Učinila si što si mogla. :)

Jučer sam ponovo bila kod prijateljice u istom stanu, gdje je isti balkon s istim biljkicama.

Ne dam se ja.

I što je bilo - ne biste vjerovali! Ispitala ja prijateljicu doslovno u detalje što je muči jer nije uopće kontaktirala liječnike s obzirom na to da nema zdravstveno osiguranje (?!) pa sam joj dala svoju zdravstvenu knjižicu (eto i ja kršim zakon, što ćete) i pozvala sam hitnu s naznakom da ne zaviruju na balkon (stavila sam dekor preko prozora)

i išto je bilo?

SALMONELA ili neki slični srodnik - eto.

Sad je cura na Zaraznoj i spasili su joj život jer je bila dehidrirana a rekli su liječnici  BILO KAKVI čajevi spašavaju situaciju

a da nisam došla ona bi još uvijek ležala skroz dehidrirana čekajući da joj ovi zeleni listovi pomognu

sad se samo nadam da nije stigla prekasno jer kažu da može doći do otrovanja krvi ako ne pije barem 5 litara tekućine dnevno i prima infuziju non-stop

toliko o njezinoj prijateljici koja tvrdi da je taj dim lijek za sve probleme i držala je u stanu u takvom teškom stanju nadajući se da će privući kupce

u životu sam par puta probala ... ne znam je li to bila marihuana ili hašiš ili što (ne znam razliku i ne zanima me) to je bilo u mojim dvadesetim godinama  - bilo je fora, nešto novo, nešto što su svi komentirali itd. ali dobila sam dojam da nije zdravo po zdravlje uma pa sam zaključila da taj "užitak" prepustim drugima i zaključim svoje iskustvo sa ganjom

a par godina što sam živjela u Indiji nije mi palo na pamet da niti pogledam droge

eto pomoliću se za naše mlade kojima je droga u svim oblicima tako lako dostupna

pomolit ću se za naše mlade koji nisu svjesni posljedica

molim se za njih, da im kapne malo mudrosti u te zaluđene glave i shvate kako griješe jako griješe na žalost griješe

jučer sam u dućanu srela poznanika koji se nakon pola život ovisnosti liječi od alkoholizma, jako je smršavio, supruga mu je umrla... i gledam ga: kao uranjena reinkarnacija u istom tijelu - "hrabro samo" kažem i nadam se da će sve biti u redu jer zavrijedio je novi početak

************

Žao mi je prijateljice jer i sama sam imala salmonelu, primila mnogo infuzija i bilo je teško...
Napisala si odličan post i negdje si ostavila odličan komentar - i ja sam protiv ubijanja ljudi i životinja i dok čovjek to ne pomiri u sebi nema mu mira.

Pozdrav

Ako ti je to neka utjeha, navodno trava ne stvara ovisnost i nije nikakav problem skinuti se. :)
Ali da je prejednostavno doći do nje, definitivno je.

bravo za tvoju svesrdnu pomoć frendici i molitve potrebitima. baš sam ovih dana razgovarao s jednim mladićem o posljedicama konzumiranja i dilanja droge. nisam mu gotovo ništa morao reći jer je on već sve meni rekao. bilo m idrago čuti da je čist već 6 mjeseci i da se okanio ćorava posla te da je shvatio vrijednost obiteljji. naime, ima prekrasnu ženu i kći i obitelj koja ga voli. sada to zna kao i da neće više nikad u ponore gluposti

zato ja ljeti ne jedem jaja

Neki dan pozvala me je prijateljica da joj hitno posudim knjigu ali eto ona ne može nikud jer joj nije dobro... kod svoje ex-šul kolegice je u stanu... ne može hodati... nešto je pojela...

... i ja nosim eto hitno knjigu s popisom biljnih čajeva nadajući se da će joj to pomoći...

... uđem ja u nije-važno koju ulicu u nije-važno kakav stan, pozdravim par ljudi koji sjede i pričaju ...

... potražim stolicu s balkona i ugledah ... eh... slika govori sve.

... i pita ona mene jel imam para za par listova, ma upravo ubranih, ili hoću već prerađene ali onda je skuplje... da joj treba hitno lova...

a ja njoj nosim knjigu o biljnim čajevima !!!

ma jesam budala, vječita naivna budala

)))

što reći? gotovo na svakom drugom studentskom balkonu vidjet ćeš takav "čaj". kažu ljudi: sve treba probati prije osude. ne zanm baš. ja sam ljuti protivnik i cigareta, a kamoli nečeg više. i nikad mi nitko neće dokazat da je to samo ružičasto stanje uma s vremena na vrijeme.
ima milijun zdravijih načina za pobjeć iz stvarnosti.
žao mi je tvoje prijateljice i svih ljudi koji su sjedili u toj sobi.

Ma nije to ništa strašno. Mislim - biti takva vrsta budale. :) Bolje nego da je žena stvarno ležala slomljena, a da si joj ti rekla - ko te šljivi?

Nisi ti tu budala.

...nije lako u ovim vremenima biti istinski prijatelj bez osude tuđih života, nije lako.

Čudima  nikad kraja: uprkos svojoj dobi i osjetljivom zdravlju, Srila Gurudeva je otišao na dogovoreni Hare Krishna festival u blizini Moskve.

Ne smeta njemu ni opasnost od dima (vidi na slikama), ne smetaju njemu ni provokatori, ne smetaju njemu sve sile ovoga svijeta.

Sjećam se kako je jednostavno tečno rekao: dok imam snage disati, ja ću propovijedati i pomagati ljudima.

Evo stigao je jučer, tu su dvije slikice obavijene dimom.

Haugh.

p.s. između jučer 20 sati i danas 4.50 netko je ostavio malo mače ispred mojih vrata. Nisam veterinar ali bojim se da mu je rep slomljen. Ja imam doma krdo mačaka, mogla sam ih se davno riješiti na sličan način ali nemam srca.

Ako želite udomiti mačkicu ovu ili drugu (zdravu), javite mi, život mi postaje nemoguć jer nemaju životnog prostora...

Ja imam mačkicu koja me se boji i bježi pod police od mene. :/

Draga G, nemoj misliti da mačkica ima dojam kako si ti osobno opasna nego ima loše iskustvo pa eto "puše na hladno". Dakle ne trči za njom, mislit će da je ganjaš. Odgovor jeu hrani. Ostavljaj hranu tako da vidi da si TI hraniteljica. I kad spava, tiho joj tepaj bez dodirivanja tako da se ne preplaši. Kad je hraniš, probaj je namamiti da shvati da nisi opasna i sve će biti u redu.

I da, kad spava tiho je zovi po imenu, u polusnu će zapamtiti tko joj je prijatelj.

Sretno i javi kako napreduje vaše prijateljstvo.

Čitala sam malo tvoj post o majčinskom instiktu: to je najjači, najsnažniji, najiskonskiji instikt čovječanstva i pravo je blago, vrijednost, bogatstvo ljudske prirode. Kao zrak, kao voda, kao lijepa riječ - potrebna je ovome svijetu.

I najružnija, najotrovnija, najopasnija, najokrutnija životinja ima taj instikt kako bi produžila vrstu. I to je najljepši osjećaj na svijetu.

Voljeti djecu.

I kad se žena zaljubi, uistinu zaljubi, poželi u budućnost ostaviti iza sebe dio čovjeka kojega voli u obliku djece koja će imati zajedničke karakteristike.

LJubav prema dragome/dragoj ishlapi, djeca ostaju. Ljubav prema djeci je zato snažnija od one prema suprotnom spolu.

Moj duhovni učitelj je bolestan. Nisam od njegovih učenika koji propovijedaju naveliko, dijele stotine knjiga, drže predavanja, lijepo pjevaju svete pjesme, nadahnjuju druge da mu se pridruže.

Ali mi je jako teško kada sam ujutro čula vijest da je sve češće bolestan pa mora posjetiti bolnice.

Svjesna sam da ima 90 godina i da ne mogu očekivati da ima metabolizam dječaka. Ali teško mi to pada.

Pogotovo kad znam da nisam do sada pravilno iskoristila savjete u razgovoru s njim, njegove blagoslove, njegove ključne riječi, njegovo iskustvo.

Što me koči?

Sigurno lijenost. Mora da je lijenost. Lijenost uma, inteligencije, mudrosti.

Eto svetac kroči među nama. A ja trošim Bogu dane.

 

 

Heh, da, znaš sve što treba i to ne činiš. Kao, ima vremena, budeš jednog dana... Što te sprječava? Jako dobro pitanje. I ja se pitam isto za sebe. :) :(

Dobila sam slijedeći odgovor na svoj e-mail vezano za zlostavljanu djecu.

Poštovana gospođo,

Prije svega, čitajući Vaš mail vidim da ste zabrinuti za djecu ali i za vlastitu anonimnost.

Prema  informacijama koje ste nam napisali, cijela ova situacija je teška.

Biti rastavljeni  roditelj je najčešće stresno i teško, bez obzira na to da li je gospođa u korektnim odnosima sa bivšim partnerom ili ne. Vjerujem kako je gospođi teško samoj odgajati dvoje djece,  ali to nipošto nije opravdanje za batine tj. fizičko nasilje.

Dobro je što ste kontaktirali policiju (niste nam napisali što su Vam oni odgovorili). Moguće je i cijelu ovu situaciju prijaviti nadležnom centru za socijalnu skrb gdje oni pripadaju. Možete ih kontaktirati i telefonski i osobno. Važno je da prilikom kontakta sa njima naglasite kako želite biti anonimni . Ukoliko trebate broj centra za socijalnu skrb, samo nam napišite gdje gospođa živi, ako je u Zagrebu, u kojem je kvartu, pa vam možemo javiti adresu i broj telefona nadležnog centra za socijalnu skrb. Niste u mailu naveli da li možda postoji još neka osoba (sestra, baka, teta, rođakinja i sl.) koja dolazi u njihov stan, a sa kojom  je gospođa dobra i naravno pod uvjetom da ste ju Vi upoznali. U slučaju da poznajete takvu osobu koja je bliska sa gospođom, a koju i Vi poznajete, možda bi bilo dobro da joj kažete što ste vidjeli i da ste zabrinuti za djecu.

Postoji i mogućnost anonimne prijave preko Hrabrog telefona, s tim da bi nam trebali reći vrlo konkretne informacije vezane uz zlostavljanje, kao i osobne podatke gospođe (za to je najbolje da nas nazovete ne besplatnu anonimnu liniju na broj 0800-0800). Mi kasnije tu obavijest prosljeđujemo centru za socijalnu skrb. Naravno, bilo bi bolje da ih Vi direktno kontaktirate i prijavite slučaj pošto raspolažete sa najviše informacija.

U koliko imate bilo kakva dodatna pitanja, možete nas nazvati na našu savjetodavnu liniju na broj 0800-0800, svakim radnim danom 9-18h. Linija je besplatna i anonimna.

Srdačan pozdrav

Hrabri telefon
 

U razredima moje djece bilo je nekoliko problematične djece koja su uglavnom maltretirala drugu djecu. I koliko god su se drugi roditelji žalili na tu djecu, učitelji i razrednici su uglavnom slijegali ramenima, kao - mi tu ništa ne možemo. I onda je morao doći neki savjet, odnekuda jer su se stvari počele događati istovremeno u obje škole koje su mi tu u susjedstvu. Neka djeca su predana bakama, odselila su se, ali su ostala u kontaktu s učiteljicama i učiteljice kažu da su promjene u ponašanju očite već nakon vrlo kratkog vremena. (Mora da ta djeca osjete silno olakšanje kada vide da se netko ipak brine o njima.) Neka djeca su oduzeta roditeljima i smještena u dom. I od te djece poznajem jednu djevojku. Nekako sam uvjerena da je mama nije zlostavljala, ali je mama bolesna, obitelj brojna i ne znam što se sve događalo. Uglavnom, pitala sam je bi li se htjela vratiti doma, a ona mi je rekla da joj ne pada na pamet, da su joj uvjeti života u domu puno bolji.

Ovo ti sve pričam zato da se ne zaustaviš ovdje do kuda si došla već da nastaviš dalje. Moja iskustva s centrom za socijalnu skrb su pozitivna, čini se da se stvarno brinu da ostvare ono što je za pojedino dijete najbolje. Istina, bilo je na televiziji i nekih slučajeva koji nisu izgledali tako dobrohotni. Možda se to stvarno može i dogoditi u manjim mjestima gdje je teže naći ljude koji bi to radili pa onda i ne budu tako stručni, ali ne vjerujem da se to može dogoditi u Zagrebu.

Ha, jedna je razrednica iskoristila priliku pa je poslala socijalne radnike i jednoj obitelji koja nipošto nije fizički zlostavljala svoju djecu, ali nepostavljanje granica je isto jedna vrsta zlostavljanja. Vjerujem i da je njima ta posjeta dobro došla da razmisle o tome kako i koliko odgajaju svoju djecu i da si osvijeste da ne mogu baš raditi što ih je volja samo zato što su tu djecu doveli na svijet. I toj mami koju ti spominješ bi možda bilo dovoljno par razgovora pa da shvati da je nadgledana i da se mora početi odgovornije ponašati ako želi tu djecu zadržati uz sebe.

Oni se moraju i osigurati da to nije prijava iz obijesti ili osvete zbog nečeg drugog. Ali jednu stvar sam sigurna: ne shvaćaju olako život bilo kojeg djeteta, imaju načina da otkriju što se stvarno događa i da učine ono što će za dijete biti najmanja šteta.

Upoznajte Bezimenog (ili Bezimena?).

Vrsta stvorenja: domaća mačka.

Starost: 12 sati.

Obitelj: vlasnica, mama, 4 braće (sestara) i ostala rodbina.

Tata: U drugoj je sobi, došao mi se naviriti, čujem mu korake ali ga ne vidim jer još sam slijep(a).

Adresa: "nemam pojma, još sam mali".

Ime: Nemam ime za Boga miloga, pa dajte mi ime!

Št

Što smo ono rekli, da je nemoguće?

Eh, pa nemoguće postaje moguće.

kokos ili jaje

Nemojte gledati ovaj youtube filmić ako nemate dobar želudac ili ako nemate snage za istinu o tome što jedete.

Molim vas ispričajte me ako vam pozli ili ako budete imali noćne more, ovo je snimka iz Indije ali u Zagrebu DNEVNO naši sugrađani zakolju tisuće života. Bez ikakvog rituala, tek tako, zato što mi mislimo da je zdravo. Reklama koja je sugerirala da redovito konzumiranje "crvenog mesa" ima više željeza nego povrće, uklonjena je pod prijetnjom tužbe radi zavarivanja građana.

Slijedi objašnjenje Srila Prabhupade:

"Impersonalisti drže da Vrhovna Apsolutna Istina nema oblika i da čovjek može izmisliti bilo koji oblik po volji radi svoje dobrobiti za obožavanje na taj način. Stoga grihamediji (materijalistički ljudi) kažu da mogu obožavati bilo koji oblik poluboga i obožavati ga (je) kao Vrhovnog Gospodina.

Osobito među Hindusima, oni koji su mesojedci, vole obožavati božicu Kali jer su dogovorili kako čovjek može žrtvovati kozu pred božicom. Oni tvrde da obožava li čovjek božicu Kali ili Vrhovnog Gospodina Vishnu ili nekog poluboga - odredište mu je isto.

To je prvoklasni nitkovluk a takvi su ljudi zavedeni. Ali, eto, njima se ta filozofija čini prikladnom.

Bhagavad-gita ne prihvaća takav nitkovluk a jasno je rečeno u spisu da je takvo prakticiranje namijenjeno osobama koje su izgubile svu inteligenciju".

Original: Srimad Bhagavatam, 3.32.2.

 

"The impersonalists maintain that the Supreme Absolute Truth has no form and that one can imagine any form he likes for his benefit and worship in that way. Therefore the gr?hamedhis or materialistic men say that they can worship any form of a demigod as worship of the Supreme Lord. Especially amongst the Hindus, those who are meat-eaters prefer to worship goddess Kali because it is prescribed that one can sacrifice a goat before that goddess. They maintain that whether one worships the goddess Kali or the Supreme Personality of Godhead Vis?n?u or any demigod, the destination is the same. This is first-class rascaldom, and such people are misled. But they prefer this philosophy. Bhagavad-gita does not accept such rascaldom, and it is clearly stated that such methods are meant for persons who have lost their intelligence."

 

 

Kako sam pisala o knjizi Zdenke Heršak, sjetila sam se i Mije Oremović ali ni u snu nisam znala da ima 93. godine. ! ! !

R. I. P.

 

baš mi je drago da si stavila ovdje tetu Minu...bila je ostala fenomenalna!!!!

Napokon sam naišla na video pjesme "Frowning Atahuallpa" koji ima veze s Marc Bolanom, posvećeno Marcu na godišnjicu njegove nesreće a ne onaj otkačeni film od kojega boli glava.

Naravno, sve završava s Njim...

Nitko ne može pjevati kao Marc ali i ovo je super.

Jučer sam kupila knjigu na Trgu kralja Tomislava, onako divlji štand. Naišla sam na autobiografiju naše velike glumice Zdenke Heršak. Za one mlađe koji ovo čitaju, mogu je vidjeti u reklami.

Knjiga je fantastična. Nakon Vlatke Pokos i ostalih mutnih dama koje ne  znaju više kako namlatiti novce, steći slavu i obožavatelje jednim udarcem (a da ne moraju raditi na sebi ama baš ništa, ne moraju razvijati vještine ili žrtvovati se za druge) nego pišu gluposti koje jadan papir mora trpjeti, ovo je BLAŽENI POVJETARAC u kućnoj knjižnici.

Meni osobno vrlo interesantni dijelovi knjige:

"... Iskusila sam sve teškoće jednog strogog reda koji je na Zapad donio veliki učitelj Srila Prabhupada. Zašto je slijediti taj red toliko teško? Zato jer nema otkupljenja kao kod Krista. Mi se otkupljujemo sami, kroz čistoću i mir uma, kroz  našu svijest, kroz djelovanje, kroz nevezanost za zemaljsko... Treba naučiti kako djeluju uzrok i posljedica, biti promatrač. Prepoznati iluziju i ne služiti joj. Pokret svjesnosti Krišne izdvojio me iz mase, ne dopustivši mi da svoje 'zlatno doba' života upropastim nastavljajući živjeti po starim navikama kojima robuju svi moji znanci, prijatelji, rođaci... On me neobično zadužio, jer me vodio kako bih razvijala sve osobine, poučavao me šutnji i mirovanju uma. Poučavao me poniznosti. Molitvi. Čuti zvuk molitve. Slušati. Ne živjeti od ega. Odbaciti zasluge i slavu.

Neizmjerne su zasluge Krišnine pohranjene u mojem srcu. No, on je, kao veliki i najljepši Bog, ljubomoran Bog koji traži sve ili ništa. Morate razumjeti da sam ja u svjesnost Krišne samo zakoračila, da nisam gotovo ništa do kraja realizirala, jer da bi dostigli svjesnost nije vam dovoljan jedan životni vijek. Možda sam bila tek na prvoj stepe ici, ali i taj stupanj mi je dao uvid u sakralnu ljepotu. Što sam god postizala, postizala sam milošću svog gura Sacinandana Swamija. ..."

Ovo je duhovni učitelj Zdenkice:

 

Danas sam bila u stanu samohrane majke sa dvoje predškolske djece.

Prošli put kad sam bila u posjeti, batina je dobilo jedno dijete.

Danas je batine dobilo drugo dijete.

Razlozi su presmiješni da ih tu navodim.

I sama sam odgajana u obitelji gdje je bilo sličnog zlostavljana pa mi je sve to zvučalo poznato.

I nisam majka, ne znam kako je to odgajati ljudsko biće. To je van moje inteligencije.

Ali cijeli dan nakon tog događaja osjećam se teško, zlokobno, kao da je mene netko izubijao.

A dijete leži s majkom u krevetu, ne može se od bolova pomaknuti i uporno mi tvrdi da je sve u redu, uz grimasu i debele suze.

Zvala sam policiju tek malo prije i pitala za savjet. Traže me njihovu adresu. Ne mogu to učiniti. Ne znam zašto.

Ali sam im obećala da slijedeći put kad jedno od ta dva djeteta bude vrištalo, zvat ću ih pa što bilo da bilo.

Jesam li pogriješila? Osjećam se kao da sam na stratištu.

Djeca su dobra, poštena, zaigrana, dobronamjerna, inteligentna, poslušna. Ali kad god naprave nešto što mama kaže "ne" pa bilo to i najmanja greška, zidovima ječe urlici.

Pomagajte. Osjećam se kao da sam ih ja prebila, ja sam kriva...

Možda Centar za socijalni rad umjesto policije?

Mama ima razloge zašto se tako ponaša. Ne mislim da su razlozi u ponašanju njene djece. Vjerojatno u raznim strahovima, osjećaju nesigurnosi i većem broju problema nego što ih je sposobna rješavati. Treba joj pomoć stručnjaka, a ne kazna.

Hvala ti NATUKNICA na prijedlogu. Budem probala postupiti na najbolji mogući način za sve nas. Nisam li prije par dana pisala o zaštiti žena? Ova gospođa je mlada ali očito psihički nestabilna jer nema muškarca koji bi je štitio. Povremeno joj šalje alimentaciju za djecu, ali većinom eskivira. Djeca jako pate zbog oca i često ga spominju. A nju "dira u živac" svaka pomisao na njega jer ju je povrijedio.

Moje mišljenje je da ta žena živi u paklu. Jednom mi je sa laptopa youtubea pustila snimke franjevca svećenika koji djeluje u Bosni, tisuće ljudi pjeva s njim svete pjesme. To ju je tako diralo da je plakala satima gledajući ga i slušajući.

A djeca su samo šaputala: "ne dirajte nam mamu, kad plače onda mora biti sama".

Je li ona svjesna da ima problem?

Kriva si draga. Pomozi NJOJ riječima ili osmijehom jer je u njoj problem.....To je strašno

Je li ona svjesna da ima problem,, pita arachide.
U životu sam do sada nailazila na slučajeve nasilja. Pobogu, bila sam član Hare Krišna zajednice po imenu "Iskcon" u kojemu sam svakodnevno bila svjedok raznih maltretiranja, pa i ja sam tamo bila velika žrtva mobbinga. I to od unajmljenih, plaćenih službenika. A ja prešla kontinente i kontinente, podijelila imovinu bližnjima i siromašnima, zaredila se kao Hare Krišna časna i služila Boga bez ikakve naknade godinama. A da ne spomenem incest unutar Iskcona, lažljive napaljene gurue koji lažno žive u celibatu. Za razliku od Sacinandana Swamija.

Ova gospođa definitivno treba pomoć, ako ona stane na svoje mentalne noge, djeca će biti zdrava. Njoj smeta ako se oni smiju; djevojčici sam na youtubeu pokazala kako zvuči glas ispunjen helijumom, pala je mala sa stolca od smijeha. I mama je upala u njezinu sobu: "Šta se smiješ, jesam li ti rekla da mora biti tišina kad ja ležim?" - i mene pogledala kao da sam ja kriva.

Mislim da više nikad neću tamo otići. Nisam psiholog. Nisam psihijatar. Imam veliko životno iskustvo ali nisam "opremljena" da dajem savjete drugima. Zato sam i nazvala policiju jer sam mislila da oni imaju rješenje za razliku od mene, zbunjene u ovoj situaciji.

I znate li ljudi što me najviše brine? To što je ona savršena žrtva za razne mutne muškarce (naravno, oženjene) koji iskorištavaju njeziinu ranjivost. "Danas imam date" zacvrkutala mi je na mom odlasku"... već vidim suze koje slijede niz njezin obraz. "Moj brak više ne postoji, zašto bih poštovala brak mog novog dečka?" - i ostala sam osupnuta, bez riječi.

Moralne vrijednosti nam svakodnevno kližu kroz prste. Purgeri bježe iz Zagreba, sele se u okolicu jer smo okupirani, na našem području vlada teški rat. Rat između dobrog i zla. Mi imamo slobodu biranja.

I onda me netko pita zašto sam otišla na prvu crtu barikada.

Zna li netko od vas što je ova država organizirala za žene u njezinoj situaciji i njezinom stanju? Imate pravo, ljudi: dovoljno je kažnjena da joj još ja šaljem policajce na vrata.

Slažem se, u svakom pogledu.

Znam i da država organizira mnogo. Nije to vjerojatno ni dovoljno niti maksimum mogućeg. Snalazi se kako zna i umije. Baš kao i svaki pojedinac. Ipak, normalni ljudi imaju potrebu imati osjećaj da nisu okrenuli leđa čovjeku u potrebi.

A biti svjestan bilo čega... Moje mi iskustvo govori da ima jako malo ljudi koji jesu. Biti svjestan da imaš bilo kakav problem i željeti ga riješiti, to je već velika stvar.

"Što je ovo???" začudio bi se čovjek sa Zapada.

Štrajk?

Demonstracije protiv gradnje u Varšavskoj?

Gladni u Indiji traže vode i kruha?

Ludi bubnjari na indijski način?

Riječki karneval u svom korijenu?

Promjena straže u Jagannatha Puriju?

Odgovor stiže: ne, ne i ne!

To je izraz ljubavi prema Gospodinu Svemira (Jagannatha), prisjećanje na Njegovu ljubav prema svetom gradu Vrindavani.

I, ukoliko ne može naš ograničeni um shvatiti a teveom napaćene oči primjetiti, stiže objašnjenje: zahvaljujući ovakvim vjerskim procesijama širom svijeta, kako god mi nazivali Gospodina, još uvijek pada kiša, još uvijek imamo kisika, još uvijek postoji kolika-tolika civilizacija u našim društvima. ON se brine da svaka naša sekunda življenja bude potencijalna služba Njemu u bilo kojem obliku: molitve, prisjećanja, klanjanja, pjevanja itd.

Nema tu mjesta sektama. Nema tu mjesta dogmama. Nema tu mjesta ispranim umovima.

Srila Prabhupada je znao reći: "Kako ćete ocijeniti je li neko društvo civilizirano? Po tome kako štiti svoje žene".

Kako naše društvo štiti naše žene? Tako što im poklanja konzervative? Tako što im nudi posao hot-linea? Tako što im piše otkazna pisma kad zatrudni? Tako što je ostavlja samu s djecom jer muškarac mora jahati po drugim ženama?

Hrvatska se još uvijek može ponositi po svojim rezultatima. U Europi svaki drugi brak nestaje a kod nas svaki peti.

Dakle mi smo civiliziraniji od Europe. Haugh.

Trebamo li u Europu? Da spustimo ljestvicu tolerancije nasilja nad ženama? Moj odgovor je: ne.

Europa se treba ugledati na Hrvatsku.

Ali mi smo slijepi pri zdravim očima i izgubit ćemo tu prednost.

 

Među ostalim...

 

http://www.youtube.com/watch?v=b8MsIpkqZuI&feature=related

Gospodin Caitanya Mahaprabhu, koji je cijelome svijetu dao Hare Krishna maha-mantru rođen je ispod drveta Neem pa ga svi znamo po imenu NIMAI.

 

Odlučno se protivimo proširenju građevinskih zona na zelene površine te svim drugim manipulacijama koje kao isključivi cilj imaju brzo bogaćenje beskrupuloznih pojedinaca i često imaju pogubne posljedice za okoliš.  

Eto što stoji na stranici SDP-a.

 

http://www.sdp.hr/

 

 

 

Zašto volim Zagreb?

Zašto volim ulice Zagreba?

Zašto volim duh Zagreba?

Zašto živim u Zagrebu?

Što Zagreb znači za mene?

Što mi znače Zagrepčani?

....... eto gospodine Bandiću, to vam je domaća zadaća za danas....

Riječ demokracija dolazi iz grčke riječi δημοκρατíα, koja pak dolazi od δημος, što znači "narod", i κρατειν, što znači "vladati", te sufiksa íα. Dakle, doslovno "vladavina naroda".

 

No da, kada su Grci izmišljali tu riječ, bilo je mnoštvo kategorija koje u narod nisu spadale....